Poslije bijedne afere “ Matvejević” nakon koje je Predsjednik Josipović imenovao kao predstavnika Republike Hrvatske pri Organizaciji Francofonije najboljeg prijatelja neprijatelja Predsjednika Sarkozy-a (vidjeti clanak na vecernji.hr), Josipović si sada dozvoljava, u svezi sa Romima, dijeliti lekcije ljudskih prava i morala Francuskoj i njezinom Predsjedniku! (vidjeti clanak na dnevno.hr : lien).

Prije nego se usudi analizirati političke, pravne i moralne razloge francuske politike prema Romima, koja je savršeno kompatibilna sa pravnom državom i europskim pravilima (Rumunjska nije clanica Schengenskog prostora) bilo bi bolje da hrvatski Predsjednik počne poštivati ustavni poredak Države kojoj predsjeda.

Izjavljujući da će, u slučaju njihove osude od Haskog suda, oduzeti odlicija hrvatskim generalima, Josipović zaboravlja da bi osuda hrvatskih generala za zapovjednu odgovornost i sudjelovanje u zločinačkom podhvatu značila pravno okvalificirati osloboditeljsku operaciju “Oluja” kao ratni zločin. Buduci da je “Oluja” temelj moderne hrvatske države, sama država, koju predstavlja Predsjednik Josipović, bi došla u pitanje kao zločinačka država. Oduzeti odlicija generalima značilo bi poniziti državu, jer njihovo djelo, koliko god ono kostalo, spasilo je državu hrvatsku.

Prihvaćajući predsjedničku dužnost, Josipović mora poštivati i braniti to nasljedstvo. Takova je njegova odgovornost. Takav je danas njegov neuspjeh. Prije nego li razmotri ponižavanje generala, dužnost i odgovornost Predsjednika Josipovića je bila da uruči njihovim braniteljima dnevnike promatrača EU čije dostavljanje glavnim stožerima na terenu za vrijeme rata potvrđuje Europsko Vijeće, u dvim aferama u toku na sudu Europske Unije (predmeti T-465/09 i T-63/10). Predaja tih dokumenata nije samo odgovornost Predsjednika prema svojim državljanima nego također njegova ustavna obaveza i dužnost prema Haskom sudu.

Umjesto da dostojno preuzme i vrši svoju dužnost, hrvatski Predsjednik radije daje lekcije drugima.

Nasuprot Hrvatskoj, Francuska se ne treba svakodnevno braniti protiv mračnih sila, koje u srcu same Države, se neprestalno bore za njezin nestanak. Francuska se poslije Oslobođenja rijesila svojih kolaboracionista. Hrvatska ih je toliko uzdržavala već 60 godina da se oni danas usuđuju kritizirati njene rijetke prijatelje.

Francuska ne posvecuje pozornost kritici jednog neodgovornog Predsjednika koji ne poštiva ni povijest, ni moral vlastite drzave i nenudi svojim državljanima nista osim slavoljublja podložnosti svojim susjedima.